Idemo priču započeti očitim: Island je nevjerojatan!
Mislim da ne postoji fotograf koji nema želju posjetiti Island. Nevjerojatnu zemlju vatre i leda, a ja volim dodati i vjetra.
Naša putovanja uglavnom započnu dobrim pronalaskom karata, a onda smišljamo opravdanje za taj put. Put na Island je bilo naše predbračno putovanje  ali i vezano uz naš posao fotografa.
Budući da smo tamo išli u sred najvećih vrućina u Hrvatskoj teško je zamisliti da gore nije ista situacija. Nakon provjere Islandske vremenske prognoze, sve moje misli o haljinicama, suknjicama, majicama kratkih rukava su pale u vodu. Pakiranje je bilo sasvim suprotno od toga, kapa, šal, rukavice, zimska jakna i čizme.
Dugo nisam bila tako uzbuđena kao taj dan kad smo krenuli prema aerodromu.
Let je bio iz Budimpešte preko Helsinkia u kojem smo prespavali jednu noć.
U Reykjavik smo sletjeli u kasnim popodnevnim satima, a tamo je još uvijek bio dan. Na aerodromu nas je dočekao dečko iz „ren-a-car-a“ i odvezao nas do našeg unaprijed plaćenog auta.

Svi ste vjerojatno čuli da je Island skup, evo par savjeta kako u startu možete uštedjeti. U „rent a caru“ su nam nudili da dodatno platimo navigaciju, ali već smo imali pripremljenu na mobitelu „Don’t panic“ koja nas je odlično poslužila. Htjeli su nam prodati i wi-fi uređaj za 50€, ali isplativije je kupiti sim karticu (10€) na kojoj se dobije više MB i sherati taj internet s npr, iPada/tableta/mobitela. Još su nam nudili i kartu, a tu istu kartu smo dobili besplatno u jednoj od „travel agencija“ u gradu.

Napokon smo sjeli u auto i otišli do smještaja kojeg smo rezervirali preko Airbnb-a i onda se zaputili u centar grada. Već je bilo oko 20.30h a sunce je sijalo, prvi put sam zalazak sunca doživjela u 22:30, a i nakon zalaska nije bilo mrklog mraka. Tada mi je bilo žao što nismo došli 3 tjedna ranije da doživim ponoćno sunce.

Uglavnom naše putovanje je započelo i završilo u glavnom gradu, već spomenutom Reykjaviku.
Prvi plan je bio da se tamo zadržimo dva dana, ali mi jednostavno nismo mogli izdržati i odmah smo iduće jutro, naravno nakon što je Z popio kavu, krenuli na put.
Ono što me iznenadilo odmah prvog dana je bio miris tople vode. Imala sam osjećaj da se umivam vodom u kojoj su pokvarena jaja ali to je miris geotermalne vode i ima miris sumpora. Čitala sam i prije za mirise ali ih jednostavno nisam očekivala u kućama.
Iz Reykjavika smo se uputili prema jugu. Čim smo izišli iz grada uz cestu su se mogli vidjeti konji i ovčice.


Prva točka bio je nacionalni park Þingvallavegur i Geysiri. Moram priznati da sam se u tom samom startu malo razočarala, ali ne mislim na prirodu, nego na količinu turista, očekivala sam ih puno puno manje. U tom trenutku smo odlučili potražiti pomoć lokalnih i to je bio pravi pogodak. Simpatična recepcionerka koja je inače s West Fjordova nam je savjetovala da se odemo opustiti na jednom izvoru tople vode koji je udaljen pola sata vožnje. A za onda put nastavimo „ring road-om“, te ako nam ostane vremena obavezno da obavezno do zapadnih Fjordova. I opet smo dobili kartu, ali još detaljniju tog područja na kojem se nalazimo i tako u svim djelovima Islanda.
U nastavku smo opet imali malih poteškoća oko pronalaska izvora, tih pola sata se pretvorilo u skoro dva sata, ali zahvaljujući Zvonimiru koji ne odustaje tako lako to kupanje nam je bilo top 1 doživljaj s Islanda. Vani je bilo svega 10°C + hladan vjetar, a onda uskočiš u toplu vodu, okruženu zelenilom i ono najbitnije – nigdje nikog! 🙂

Sat vremena čistog hedonizma i mogli smo nastaviti dalje.
Prirodu koja nas je okruživala je teško opisati riječima, tamo je sve što nikad u životu nisam vidjela, čak i slapovi izgledaju drukčije, boja pjeska i kamanja, to što skoro uopće nema nikakve šume, nikakvg drveća, samo polja lave, led, otvorena mora, mahovina koja je toliko debela da imaš osjećaj da hodaš po jastucima, srušeni avion, crne plaže, konji, ovce…poželiš stati svakih 100m i fotkati. Što smo bili dalje od glavnom grada to je bilo i manje turista, a to nas je posebno veselilo.
Zahvaljujući dugom danu stigli smo Seljalandsfoss vodopada, koji nas je pošteno smočio jer se može ići iza njega, ali uz vjetar je ne moguće ostati suh.

Ni Zvonimir ni ja nismo osobe koje detaljno planiraju, tako da noćenje za taj dan nismo imali isplanirano. Išli smo od hotela do hotela i tražili slobodnu sobu. Svi hoteli su vrlo slični i nijedan onakav na kakve smo navikli, više liče na Američke motele, a cijene za takve vrste soba poprilično visoke. Na jugu u ovo doba sezone, noćenja su bila oko 150€. Zato puno ljudi iznajmljuje kampere u kojima spavaju ili nose šatore i vreće za spavanje.
Hrana je također jako jako skupa, zato preporučamo kupnju u supermarketima.
Kad bi nastavila opisivati svako mjesto i tu nevjerojatno prirodu onda ovoj priči nebi bilo kraja. No moram izdvojiti jedno super „cool“ mjesto, za koje sam mislila da je najhladnije mjesto na Islandu, a ispalo je najtoplije (barem taj dan).
Glečer laguna – s parkinga se pogled protezao na velike plutajuće komade leda, a ako se dovoljno skoncentriraš i smiriš možeš čuti i pucketanje leda, što je zapravo pomalo zastrašujuće.
Kako se laguna nalazila u kotlini nije bilo vjetra, sunce je napokon provirilo, a ja sam napokon mogla skinuti zimsku jaknu.


Sljedeće bitno mjesto za nas bilo je Seyđisfjorđur, u kojeg smo se zaljubili gledajući film „Tajni život Waltera Mittya“. Seyđisfjorđur je tako sladak, šaren i šarmantan gradić,sa super ljubaznim ljudima, koji su nam vrlo rado pričali o tome kako i gdje je sniman film.

Jezero Myvatn – oh.. odmor za dušu, odmor za tjelo, odmor za oči i uši… Plitko jezero na sjeveru Islanda, smješteno u području aktivnog vulkana, nastalo vulkanskom erupcijom prije 2300 godina. Osim što je raj za sva ljudska osjetila (i one koji kampiraju), raj je za ptice i ribe. Ako imate priliku u ovom području se slobodno zadržite 2-3-4 dana.

Nakon Myvatan-a smo nastavili prema West Fjordovima, a vožnja tim djelom zemlje je i dalje nevjerojatna, samo što se u potpunosti razlikuje od juga. Još je više vjetra, a manje stupnjeva, Grenlandsko more gdje možete ići gledati kitove i tuljane.
Mi se nismo previše zadržali na tom dijelu i nismo plaćali ture za gledanje kitova, jer smo čitali da nisu baš uvijek uspješne. Nismo htjeli riskirati i izgubiti jedan dan, a pred nama su West Fjordovi.
Cijeli Island je potpuno drukčiji i čini ti se kao da si na drugoj planeti, ali ti West Fjord-ovi su kao druga planeta na Island planeti. 🙂

Hladni, opet ponavljam nevjerojatno vjetroviti, a nebo tako dramatično, promjenjivo, nepredividivo.
Na ovom dijelu Islanda ima najmanje turista, čak više nije bilo ni tako puno ovčica uz cestu, a ceste bez asfalta. Moralo se paziti na otvaranje vrata da ih vjetar ne strga, ali pogled koji se pruža s tih litica jednostavno oduzima dah.

Mislim da se nebi svi osjećali ugodno u ovom dijelu. Jer je poprilično mračan, tmuran i kišovit. Kao da smu u nekom triler filmu, a onda još prespavaš u staroj školi koja je pretvorena u hotel, a vlasnik ti ispriča priču o duhu dječaka, koji još uvijek hoda školskim/hotelskim hodnicima. 🙂


Ako vas cesta odvede sve do zapadnih Fjordova, onda svakako otiđite do najzapadnije točke Islanda, Bjargtangar. Vjerujte mi osim pogleda s litica oduševit će vas male crno bijele ptičice, imena Puffins.

I taman kad pomislite da vas više ništa nemože iznenaditi onda se na području Snæfellsjökull nađete na predivnoj bijeloj pješčanoj plaži,na kojoj se gledajući iz toplog auta odmah poželite okupati, ali onda otvorite vrata i vjetar vam otpuše sve ideje 🙂 ah taj vjetar..vjetar..


Povratkom u šareni Raykavik završavam ovu turu po nevjerojatno Islandu.
Ono što smo propustili je kupanje u poznatoj Plavoj laguni u blizini Reykjavika, ali nije nam žao jer je Island pun toplih izvora, kupališta na otvorenom, na koja smo redovito stajali i punili baterije. U toj prirodno toploj vodi je stvarno nešto čarobno, zato nipošto nemojte zaboraviti kupaći. Pripremite se na visoke cijene hrane, smještaja, pića, suvenira.. slobodno pijte vodu iz pipe jer je Island poznat po čistoj vodi, a umjesto skupih suvenira, svima jedan kamen s vulkana. 🙂
I u ljetno doba nismo imali mogućnost vidjeti polarnu svjetlost, ali to možete doživjeti ako odete u zimskom dobu, no dani su puno puno kraću, a noći puno puno duže.

I za kraj „I’ll be back“ 🙂

Za još bolji doživljaj svega što ste pročitali, pogledajte naš video. Garantiram da ćete se ostat bez riječi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.