Prosinac je definitivno idealan mjesec za druženje. Jednostavno ima tu neku posebnu vibru (bolje vibru, nego fibru:-) koja poziva na zajedništvo i ljubav. Zato sam odlučila okupiti kolegice fotografkinje i zajedno s njima proslaviti kraj još jedne uspješne sezone pa me onda naravno dopala i čast da sve organiziram. Za mjesto druženja nismo željele “klasičan” svadbeni restoran jer nam je istih tijekom godine (i posla kojeg u njima obavljamo) i previše. Željele smo nešto drugačije. Ugodan ambijent, fine zalogajčiće, mjesto gdje se možemo nesmetano družiti, ćakulati i… uživati. Razmišljajući koga bih pitala za savjet, sjetila sam se drage prijateljice koja vodi blog MyLittleZagreb.  Pa tko bi bolje znao takva mjesta u Zagrebu od nje:-)? Jedan poziv Lidiji, koju vjerujem većina zna pod instagram imenom @mylittlezagreb i “problem” je bio riješen. Bez puno razmišljanja predložila je slatki, talijanski restoran u Novom Zagrebu – Il Secondo. Brzi pregled instagram profila i ljubav se dogodila:-) Ambijent, hrana, ma sve…♥. Ne sjećam se kad sam posljednji put vidjela da neki restoran toliko pazi na svoju prezentaciju i estetiku. Osvojio me na prvi i drugi i treći… (ha-ha) insta pogled.
Par dana poslije našla sam se s Lidijom u Il Secondu, da se i u živo uvjerim u kvalitetu, i nisam ostala nimalo razočarana. Štoviše – oduševila sam se. Probala sam jedan od najboljih bakalara u svom životu. Ne moram vam reći koliko sam bila uzbuđena oko našeg božićnog fotografskog domjenka.
Kad se baviš ovakvim ili sličnim poslom, tijekom sezone teško je pogoditi dan – da smo sve sobodne, da smo u istom gradu, da imamo uopće vremena… Zato je moje oduševljenje i uzbuđenje oko svega bilo na vrhuncu. Toliko da sam noć ranije imala “noćnu moru” hoće li sve biti ok. Ha-ha… Ne mogu reći da mi se baš noćne more obistinjuju, ali kako to u životu biva…

…na dan domjenka probudila sam se u vlastitom znoju, u društvu mučnine i ostalih simptoma koje što prije želim z a b o r a v i t i!!!  Nisam mogla vjerovati! Baš taj dan, dan domjenka i dan prije Larinog prvog rođendana. Tooooliko planova je palo u vodu. Na popisu me čekalo toliko stvari, a sve sam ih morala otkazati. Fijaskooo! No nedam se ja baš tako lako prstićima sudbine. Ima nešto luckasto i dišpetno u meni! Skupila sam malo preostale snage i otišla pozdraviti cure. Mirela i Barbara su mi izišle u susret i ponijele fotić te zabilježile detalje s druženja, da i ja imam svoju priču (sa sretnim završetkom) na blogu. Hvala vam još jednom, cure! Hvala i drugim curama na druženju i razumjevanju (Mateja, Maja, Nina, Nela i Sanja).

I tako. Dok su cure uživale u druženju, finoj hrani i dobrom vinu, ja sam pokušavala okrijepiti se juhom koju je divno i pažljivo osoblje restorana pripremilo samo za mene pokušavajući me dići iz “mrtvih”. No ipak sam odlučila otići doma. Nisam imala ni snage (u pravom smislu te riječi:-) gledati sve te specijalitete, a da ih ne jedem. A nisam imala snage ni pričati ni družiti se.

Uglavnom, još nisam prežalila svoje (ne)druženje i svakako imam u planu ponoviti ga s još par cura, koje su također zbog viroza bile spriječene. Kao što rekoh, ništa me ne može zaustaviti… pa ni obična crijevna viroza! Mislim, može na kratko. Ali to joj je sve 🙂 A do tada ću bar muža odvesti na jednu romantičnu večeru 🙂

Uživajte u fotkama i pogledajte što sam ja propustila. “Tugujte” sa mnom:-)!

(i za kraj, ja umirem hahaha..)

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.