Bok ekipa, već dugooo nisam pisala na blogu. Puno se toga izdogađalo, o puno toga sam htjela pisati ali nisam stigla ili nisam imala volje.
Ovo neće biti nikakva konkretna priča ovo će biti neki osvrt na ovih par mjeseci 2018. Početkom svake godine jedna od mojih želja, a vjerujem i vaših, je odmaknuti se od ljudi u čijem društvu se ne osjećam ugodno. Veljača je bio moj mjesec, mjesec koji je raščistio puno toga potpuno neplanirano. Dogodilo se kao šamar, ali onaj šamar kojem sam vrlo rado okrenula i drugi obraz i zaradila još jedan. Dva udarca i nekoliko osoba više nije dio mog života i odjednom je lakše disat punim plućima.
Ta dva događaja su me navela na razmišljanje.
Prvo sam razmišljala dali sam ja kriva za to, dali sam pogriješila u svojim postupcima, trebam li se ispričati… I moram priznati da me ta osobina ili bolje rečeno mana, kad nikad sebe ne stavljam na prvo mjesto baš živcira.
Druga stvar o kojoj sam razmišljala je prvi dojam. Znate onaj osjećaj, onu vibraciju kad nekog upoznate, a ne kliknete. Sad sam se uvjerila da ga trebam slušati, a ne ljudima dati sto i jednu priliku da shvatim da to neće funkcionirati.
Nakon par dana razmišljanja shvatila sam da moram ojačat svoj karakter i češće govoriti ne. Da sebe neću stavljati na prvo mjesto samo kad je riječ o osobama koje stvarno volim i koje su mi bitne u životu, njima ću uvijek reći oprosti. Svi ostali žao mi je. I hvala onima koji me čine čvršćom osobom, bez vas nebi bila to što jesam.
Pošto nisam negativna osoba i uvijek više volim pričati o onom što me veseli tako ću i ovu ispovjest završiti veselijim događajima.
Jedna divna mama je na svom instagramu pisala o svim malim trenutcima koji su se dogodili u tom danu, a obično ne obraćamo pažnju na njih. I veseli me kad vidim da ima osoba kojima je stalo do toga jednako kao i meni.
Nabrojat ću vam neke trenutke koji meni izmame osmijeh na lice, a često i suze radoanice.
– Obožavam gledati svoje dijete dok spava. A kad se nasmije u snu meni srce skoro iskoči od sreće.
– Svaku večer prije spavanja kad molim i razgovaram s Bogom toliko sam zahvalna na svemu što imamo, posebno na zdravlju svoje obitelji. Te minute koje odvojim me pune posebnom energijom i snagom.
– Dani uz dijete brzo prolaze. U samo godinu dana moje je dijete naučilo hodati i kad dođem doma ona se zaleti s raširenim rukama i zagrli me. Te male ruke oko moga vrata su najveće blago koje imam.
– Volim kuhati za nas, a kad zahtjevan muž pohvali ručak i kaže da je bolji nego što bi njegova punica napravila onda znači da bi i od Špičeka dobila čistu desetku.
– Kad njih dvoje vidim u šetnji kako se drže za ruke, tata i kćer. <3
– Svi ti pogledi i osmijesi čine svaki moj dan ispunjen.

To bi vam bilo to… morala sam tih par redaka podijeliti s vama, a sad nastavljam u starom tonu. Nastavit ću brojati one lijepe događaje i trenutke i dijeliti ih s vama.

 

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here