Već dugo nisam pisala o nekom putovanju i zapravo me ovaj post jako veseli.
Prvo moram reći da mi je Dubai negdje daleko na listi gradova koje želim sam htjela posjetiti. A to je zato jer sam prije dijeta često bila na istoku Zemlje, nekoliko puta u Saudijskoj Arabiji, ni sama više ne znam koliko puta u Dohi i jednom u Abu Dhabiu. Abu Dhabi me se najviše dojmio i ostao mi je u lijepom sjećanju, ali više-manje sve mi je to nekako izgledalo isto. Najbolje od svega mi je uvijek odlazak u pustinju i luda vožnja po dinama ili jahanje deva. U Abu Dhabiu smo prijateljica i ja čak skoro završile u policijskoj postaji zbog fotografiranja ulaza u neku palaču, iako nije bilo nikakvog znaka zabrane, ali valjda smo se previše zadržale ispred… hahahah… Teško je opisat taj razgovor s policijom i strah, ali na svu sreću su nas nakon nekih pola sata ili čak više pustili. Sad je smiješno, tada nije bilo.

Da se vratim Dubaiju. Ovo putovanje kao i svako naše je potpuno ne planirano. Muž je poslovno morao ići, a ja sam predložila da idemo i nas dvije, a on je rekao može. Već idući dan smo radili Lari putovnicu. Dan nakon toga sam zvala svoju sestru i pitala ju dali želi da njena kćer, moja nećakinja Mia (12 god) ide s nama. Na moje veliko iznenađenje i ona je rekla ‘može’. Sat vremena kasnije karte su bile kupljene, a smještaj rezerviran.
Moj muž je taj koji traži karte koristeći najčešće skyscener ili momondo stranici. Za naći najjeftinije karte najbolje je pitati putoholičare ili blogere koji putuju. Mi više volimo platiti koji euro više pa putovati direktno iz Zagreba nego gubiti nekoliko sati ili dan na putovanje do aerodroma u nekim drugim država. Pogotovo sad kad imamo dijete. Karte su bile nešto manje od 400€ po osobi, a za Laru smo platili samo 13€ takse. Označili smo da putuju dvije odrasle osobe, dijete od 12 godina, koje spada već pod odrasle zapravo po cijeni i beba od 1 god, za bebu se ne dobije mjesto nego sjedi na vama.
Što se smještaja tiče, tražila sam neki family hotel. Naša bivša mladenka i sad naša prijateljica nam je preporučila da hotel tražimo negdje na JBR-u (Jumeirah Beach Residence) jer je tu blizu plaža, Dubai marine, ima predivno šetalište i nisu predaleko glavne Dubai atrakcije. Tako sam našla neke apartmane s uključenim doručkom. Apartman je bio od 115m2, s dvije sobe, kupaonom, dodatnim wc-om, kuhinjom, boravkom i mala sobica u kojoj je bila i veš mašina. Lari je bio najdraži dugački hodnik po kojem je vozila svoja kolica.

No, prije nego pišem o putovanju do tamo i samom Dubaiju, moram vam ispričati o priprema prije.
Prvo za što sam se raspitivala, bilo je o vođenju maloljetnika preko granice. Mislila sam da ću trebati neke propusnice ili potvrde od roditelja za nećakinju, ali na kraju nam nije ništa trebalo. Provjerila sam i na MUP stranici, zvala sam prijateljicu koja inače radi u policiji i to baš na aerodromu, te na njen savjet još provjerila i s aviokompanijom. Letjeli smo s Emiratima i oni su također rekli da nam ne treba nikakva dozvola od roditelja. I potvrđujem to, nismo imali nikakvih problema. Tako da drage mame, tete, stričevi i svi ostali koji čitate, povedite svoje nećake sa sobom. 🙂

Druga stvar oko koje sam se zamarala je Larina hrana. Nisam znala dali smijem nositi kašice, mlijeko itd. Tu sam tražila savjete drugih mama koje putuju s djecom i od svake sam uzela nešto i na kraju složila svoju verziju prilagođenu Lari.
Kupila sam 4 mala mlijeka u tetrapaku ona od 2 dcl. Jedno sam stavila u torbu koja ide s nama, dva u kofer koja idu dolje. Pošto je Lara spavala doma taman prije polaska na aerodrom, u jednu bočicu sam ulila mlijeko da popije u autu na putu do tamo.
Kupila sam nekoliko vrsta kašica, voćne, sa žitaricama, neki dječji puding itd. Jednu kašicu sa žitaricama i jednu voćnu sam spremila za gore, sve ostale su bile u koferu. U kofer sam stavila još i jednu kutiju čokolina. Zapravo sam nosila više hrane i pelena nego odjeće haha…
Znači u torbi s pelenama je bilo: mlijeko u tetrapaku 2dcl, Lara nije popila mlijeko u bočici tako da smo imali i to, njenu bočicu s vodom, dvije kašice, keksiće, pelene, kremu za guzu, vlažne maramice, igračku i rezervnu odjeću.
U koferu za Laru: po jednu kombinaciju za svaki dan i još par rezervnih majica, te dvije veste dugih rukava, jedna tanja i jedna malo deblja, pidžama, tenisica, šlapice za vodu, mali set za plažu s kanticom i lopaticom (8,90kn u Pepcu), pelene, pelene za vodu, vlažne maramice, kozmetika (kremice, kupka itd), čepići u slučaju temperature, toplomjer i mislim da je to sve. Zvuči puno ali sve je stalo u onaj mali kofer koji se inače može nositi gore u avion, osim pelena one su bile u našem koferu. Ako se pitate zašto uopće dugi rukavi ako je već dovoljno toplo i kod nas, a putujemo na još topliju destinaciju. E pa to je zbog klimatiziranih prostora. Vani su temperature bile oko 40 stupnjeva, a u svim zatvorenim prostorijama imate osjećaj da je 0. Ja se uvijek smrznem. I u avionu isto zna biti hladno tako da si i za avion ponesite vestu.
Naš let je bio u popodnevnim satima, došli smo nekih 2 sata ranije, predali prtljagu, prošli smo provjeru torbi, sve što sam imala od tekućina sam stavila u vrećice sa zatvaračem i ništa mi nisu oduzeli. Znači sva tekućina je prošla bez problema. Kad putujete s djecom onda uglavnom imate svuda prednost. Tako kad je došao trenutak ukrcavanja u avion mi smo ušli među prvima. Lara je bila u babyzen yoyo kolicima i njih smo bez problema unijeli u avion i spremili u odjeljke za prtljagu iznad sjedala.
E da kod kupovine karata odmah smo dobili mjesta, nismo ih birali sami. Bio je to veći avion s ukupno 3 reda sjedala (3-4-3). Nama su automatski dali sjedala u srednjem redu i to odmah prvi red i to je bio red u slučaju nužde. Znači u tom redu imate najviše mjesta za noge i to je odlično. Na tom četvrtom sjedalu nitko nije sjetio i to nam je super došlo da i Lara ima svoje mjesto, ali zapravo su nam tamo uglavnom bile stvari.
Za vrijeme polijetanja Lara je sjedila na meni, dobijete dodatni remen za zavezati dijete. Tu smo joj dali mobitel da gleda crtiće koje smo joj skinuli. I to je super prošlo, mislim da to polijetanje nije uopće osjetila. Prije nego što smo mi dobili ručak, Lari su donijeli dvije kašice i jednu malu torbicu u kojoj su bile vlažne maramice, slinček, podloga za presvlačenje, krema za guzu i žličica. Prva 3 sata su prošla super, sve joj je bilo zanimljivo, malo smo gledali crtiće, malo se prošetali, malo jeli, tipkali po avionskom monitoru. Nakon 3 sata je postala nervozna jer se približilo vrijeme spavanja. Tada sam joj pripremila bočicu s mlijekom, polegnula na sebe ali nije htjela zaspati i tada smo tek imali prvi ispad i vrištanje. Ta nervoza je trajala možda ukupno pola sata. Onda se nekako smirila, tu i tamo bi zaplakala, ali vrijeme slijetanja je hvala Bogu došlo, opet malo crtića i evo naaaas.
Do apartmana smo uzeli taxi i tu smo mogli ići preko reda zbog bebe. Iako smo došli kasno na večer, vani je bilo tako vruće i sparno, malo manje od 30 stupnjeva. Mi cure smo otišle odmah na spavanje, a Zvonimir se otišao prošetati.
U jutro smo u hotelu bukirali safari u pustinji za Zvonimira i Miu. Cijene svega su poprilično visoke i uvijek vam još negdje uspiju izvući po koju kunu, bilo za tetovažu, prodaju vam fotografiju i slično. Dok su njih dvoje uživali u pustinji, Lara i ja smo nakon njenog popodnevnog spavanja otišli u šetnju do plaže koja je bila svega 3 minute od našeg smještaja. Lara je bila oduševljena, plaža je pješčana, a ona obožava pijesak. Kantica, lopatica, pijesak i njoj je dovoljno. A ja sam se upoznala s jednom mamom koja u Dubaiju živi već skoro 4 godine. Kaže da im se sviđa tamo, inače je iz Splita. Kad se dovoljno igrala pijeskom otišle smo se prošetati. Baš nam je bilo super. Kad sunce zađe temperature su idealne za šetanja ali i za kupanje.

Idući dan smo išli u Dubai Mall i Burj Khalifu. Rezervirali smo jutarnji termin, Lara se nije dalo čekati u redu, postala je čangrizava pa smo i čekanje za lift preskočili i ušli prvi. Hvala Lara, bar nešto od plakanja 🙂 heheh… Pogled je stvarnooo divan i ta zgrada je nevjerojatno visoka, pogled je još bolji u vrijeme zalaska, ali nama to vrijeme nije odgovaralo. Nakon toga smo otišli na ručak, Lara je zaspala u kolicima, a mi smo posjetili akvarij i podvodni zoološki koji se nalazi u sred Dubai Malla. Nešto čudesno. Imali su i neku ponudu s plovidbom u čamcu ali na to nažalost ne mogu mlađi od 3 godine i trudnice. No i ovo je bilo sasvim očaravajuće. Bilo nam je žao izići iz podvodnog zoološkog, a da ga Lara ne vidi. Tako da smo čekali da se probudi i isplatilo se, bila je presretna. Nije znala dali želi do svih tih šarenih ribica ili će ipak ostat gledati pingvine. U svakom slučaju pun pogodak.
Ostatak dana smo proveli šećući uz plažu i igranje u pijesku. Imali smo još dosta planova što ćemo posjetiti, uključujući i stari dio Dubaija. Ali znate što meni je nekako bilo žao Laru vući s jednog kraja grada na drugi jer je ona toliko uživala na toj pješčanoj plaži i u toplom moru. Odlučila sam s njom iduća dva dana biti tu i pustit ju da uživa u svom prvom „odmoru“ na način na koji se njoj sviđa. Moja nećakinja se složila s tim jer i ona voli plažu i kupanje. A Zvonimir je bio slobodan da luta gdje god želi. Jutra bi proveli na bazenu, kad bi sunce bilo prejako i temperature nepodnošljive otišli bi u apartman, nešto bi pojeli, Lara bi odspavala i popodne opet plaža i kupanje. More je bilo idealno, možda ne za one koji ne vole toplo more, ali meni baš takva temperatura odgovara. I moram priznati da su mi ta dva dana bez velike akcije bila idealna. I ja sam se odmorila i uživala, a ne jurila od točke A do točke B.
U Dubaiju živi i nekoliko mojih mladenaca, tako da smo popili piće i s nekima od njih i to nema cijenu.
Došlo je vrijeme za povratak. Ovaj put je let bio u jutarnjim satima. Skoro sve sam spakirala večer prije, pripremila torbu za pelene s istim sadržajem kao i na putu prema Dubaiju. Kad sam u jutro sve spakirala probudila sam Laru, dala joj bočicu, bila je mirna i pomalo pospana, sve kontrole i chekiranja smo prošli bez problema. U avionu je iza nas sjedila jedna curica koja je godinu dana starija od Lare. Što je bilo idealno, Lara je stalno virila između sjedala i promatrala što se to događa iza. Zatim nas je počastila jednim spavanjem od sat i 20 minuta. Pa bi se malo prošetali, malo papali, gledali crtiće i to je to već smo bili u Zagrebu :).
Ovaj put nam nisu donijeli kašice za Laru, ali smo dobili dekicu. No uvijek možete pitati stjuardese da vam ugriju mlijeko, ne morate nositi svoje, ili da vam donesu neku kašicu.

I koji je moj zaključak o putovanju s malom djecom. Hmmmm…lijepo je putovati s djecom, svakako ih treba upoznavati sa svijetom, ali moj neki osobni dojam za daleka putovanja je ipak bolje pričekati da malo narastu i kad će im te neke atrakcije biti zanimljive, kad će moći prepričati neke doživljaje. Ili recimo kad su skroz male bebe, koje bez problema provedu dan u nosiljci i bitno im je da odspavaju i jedu. Ovako imam osjećaj da je Lari u nekim trenutcima bilo naporno, jednako kao i meni. Ali na kraju krajeva ne želim za nijednim trenutkom i svakako se isplatilo. Kaže moja nećakinja „ovo nije fora ona je s godinu dana dobila žig u putovnici i to iz Dubaija, a ja tek s 12“.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.